![Građani isključeni iz procesa upravljanja 1(1)](https://nkd.rs/wp-content/uploads/2021/12/Gradani-iskljuceni-iz-procesa-upravljanja-11.jpg)
Zakonski okvir za upravljanje prirodnim dobrima u Srbiji i dalje je nedovoljno usklađen sa standardima zaštite i očuvanja prirode koje primenjuju zemlje Evropske unije koji se baziraju na uključivanju lokalne zajednice, održivom razvoju i kontrolisanom korišćenju prirodnih dobara. Nedavni primeri lokalnih inicijativa za očuvanje Topodolske reke i sprečavanje izgradnje hidroelektrane u okviru parka prirode „Stara planina“, dodatno ukazuju na potrebu uključivanja lokalne zajednice u proces upravljanja parkovima prirode i drugim prirodnim dobrima nižeg stepena zaštite.
Celokupan izveštaj možte preuzeti ovde.
![Stara planina NKD](https://nkd.rs/wp-content/uploads/2021/12/Stara-planina-NKD-1.jpg)
![Stara planina NKD](https://nkd.rs/wp-content/uploads/2021/12/Stara-planina-NKD-1.jpg)
Iako Nacionalna strategija održivog korišćenja prirodnih resursa prepoznaje problem isključenosti lokalnih zajednica na svim nivoima upravljanja, uključivanje lokalnog stanovništva je, izmenama Zakona o zaštiti prirode, omogućeno samo u zaštićenim područjima koja imaju status Nacionalnog parka (kroz osnivanje saveta korisnika koji učestvuje u izradi godišnjih planova za upravljanje), dok najvećim brojem parkova prirode (prvi niži stepen zaštite), upravlja javno preduzeće Srbijašume.
Prema postojećim propisima preduzeće Srbijašume, kao upravljač, nadležno za donošenje planova razvoja i upravljanja kao i za praćenje realizacije istih, čime se potpuno isključuje i sama mogućnost učešća lokalne zajednice i stručne javnosti i onemogućava primena pricipa dobrog upravljanja.
Da građani prepoznaju značaj i potencijal prirodnih dobara, pored primera Topodolske reke, pokazuje i sve veći broj projekata za očuvanje, razvoj održivog turizma i zaštitu prirode koji mogu imati značajan razvojni kapacitet za grane poput, poljoprivrede, šumarstva i turizma, što je takođe prepoznato u Strategiji.
Koliko je proces upravljanja zaista centralizovan i udaljen od samih građana i korisnika pokazuju i rezultati ankete koju su za potrebe ovog izveštaja, sa predstavnicima mesnih zajednica sa područja dva parka prirode i tri specijalna rezervata prirode(Sićevo, Stara planina, Jelašnička klisura, Klisura Jerme i Suva planina), uradili predstavnici udruženja „Stara planina“.
Anketa je pokazala da veliki broj predstavnika, tri četvrtine njih, nije zadovoljan načinom na koji se upravlja zaštićenim prirodnim dobrom na njihovoj teritoriji, a kao najveće probleme predstavnici mesnih zajednica navode krađu i prekomernu seču šuma, upravljanje vodama i infrastrukturu.
Udruženje Stara planina pokrenulo je inicijativu za sprovođenje pilot projekta u okviru koga bi, u saradnji sa Francuskim institutom, upravljanje zaštićenim prirodnim dobrima na teritoriji regiona Južne i istočne Srbije bilo ustrojeno po ugledu na Francuski model koji predviđa učešće više nivoa vlasti, različitih sektora, kao i lokalne zajednice.
Predstavljanju izveštaja i inicijative prisustvovali su predstavnici četiri opštine na čijoj teritoriji se nalaze zaštićena prirodna dobra, na potezu od Niša do granice sa Bugarskom. Sastanku je, kao predstavnik upravljača JP Srbijašume, prisustvovao i Dejan Miletić rukovodilac odeljenja za zaštitu šuma, koji je istakao spremnost preduzeća Srbijašume da učestvuje u ovom projektu.
Zaštićena prirodna dobra Srbije prostiru se na nešto manje od 7 procenata ukupne teritorije, a najveći broj njih danas nosi status spomenika i rezervata prirode (378 područja). Srbija ima i pet nacionalnih parkova, sedamnaest parkova prirode i dvadeset predela izuzetnih odlika.
Začeci zakonske zaštite prirode u Srbiji datiraju još iz XIV veka, a prvi propis kojim je faktički zabranjena prekomerna seča šuma je Dušanov zakonik.
![Obedska bara, proglašena 1874. godine NKD](https://nkd.rs/wp-content/uploads/2021/12/Obedska-bara-proglasena-1874.-godine-NKD.jpg)
![Obedska bara, proglašena 1874. godine NKD](https://nkd.rs/wp-content/uploads/2021/12/Obedska-bara-proglasena-1874.-godine-NKD.jpg)
Prvo zaštićeno područje, na teritoriji današnje Srbije bila je Obedska Bara, stavljena pod zaštitu još 1874. godine. Prva zaštićena prirodna dobra u Srbiji bili su šumski rezervati Oštrozub, Mustafa i Felješana u okolini Majdanpeka i vodopad „Velika i Mala Ripaljka“ u okolini Sokobanje, zaštićen 1949. godine. Prvi nacionalni park u Srbiji je Nacionalni park Fruška gora, proglašen 1960. godine.
Zabrinutost zbog prekomernog uništavanja prirode seže u daleku prošlost čovečanstva. Tako su Platon i Aristotel još u IV veku pre nove ere pisali o problemu prekomerne seče šuma i pustošenju planina antičke Grčke, koje dovodi do uništavanja njene lepote (Radović & Mandić, 1998).
Počeci zaštite pojedinih prirodnih dobara, u svetu uglavnom se vezuju za osnivanje nacionalnih parkova u Americi. Prvi nacionalni park Jeloustoun (Yellowstone) proglašen je 1872. godine i stavljen pod nadzor federalnih vlasti kao “javno područje u kojem ljudi mogu da uživaju”.
Kongres je, 1916. godine, formirao i službu nacionalnog parka sa direktorom, čija je dužnost bila da „sačuva prirodu, sve prirodne i istorijske objekte na tompodručju, sva živa bića koja su tu prisutna, i da omogući budućim generacijama posete ovom mestu.